Osnovna trogodišnja škola u Boževcu počela je sa radom 1842. godine. Prema podacima koje je napisao Petar Radovanović, direktor svih škola u Srbiji, obilaskom škole u Boževcu školske 1851/1852. i 1852/1853. godine u školi je bilo dva do pet učenika. U periodu od 1846. do 1884. godine škola radi kao nepodeljena i za to vreme radilo je 12 učitelja, a školske 1883/1884. godine dolazi prva učiteljica Mileva Mladenović. Od školske 1884/1885. godine, dolaskom prvog bračnog para učitelja Jelisavete i Jovana Filipovića, škola u Boževcu počinje da radi kao četvororazredna. Jelisaveta uči I razred, a Jovan II, III i IV razred. Istovremeno Jovan Filipović je bio i prvi upravitelj škole. Zlatnom godinom školstva u Boževcu može se smatrati školska 1897/1898. godina kada je otvorena ženska škola. Prva učiteljica ove škole bila je Anka Nestorović. Te godine uči prvi razred, sledeće drugi i tako redom do četvrtog razreda kada je formirana cela četvororazredna ženska škola. 1901. godine, poslednje godine rada učiteljice Anke, uči celu žensku populaciju od I do IV razreda. Posle nje dolazi Leposava Jovanović, a ženskoj školi u narednom periodu rade i sledeće učiteljice: Draga Tomić, Ljubica Ognjanović i Borka Arnautović. Od 1911. godine u boževačkoj školi prestaje sa radom ženska škola. Polovinom septembra 1911. godine, zbog pojave epidemije trbušnog tifusa, Ministarstvo prosvete zatvorilo je školu. Škola je ponovo otvorena i počela sa radom školske 1913/1914. godine u daleko težoj situaciji u pogledu nastavnog kadra, jer je veliki broj učitelja iz uže Srbije krajem 1912. i početkom 1913. godine poslat na rad u novootvorene srpske škole u Južnoj Srbiji (Republika Makedonija) i Staroj Srbiji (Kosovo i Metohija), pa je Ministarstvo prosvete i crkvenih dela za učitelje u Boževcu postavilo vršioce dužnosti - sveštenike. Nastavu su držali Živan Sredojević, pop u Boževcu i Radivoje Milojković, pop u Kobilju. Odmah zatim počinju ratne godine i škola prestaje sa radom do 1919. godine. Februara 1919. godine u Boževac dolazi Dušan Ivanović i počinje organizovanje tečajne nastave. Od maja meseca dolazi Mihajlo Puhač, ratnik austro-ugarske vojske, ali taj podatak niko od opštinskih vlasti i građana Boževca nikada nije saznao, a Boževac je tada bio zavijen u crno. U 279 dimova bilo je crnih barjaka za izginulim ratnicima u borbama sa austro-ugarima. Od 27.11.1919. godine i sveštenik Živan Sredojević priključuje se organizovanju tečajne nastave. Po završenoj tečajnoj nastavi sva trojica odlaze iz škole, Dušan i Mihajlo napuštaju Boževac, a Živan nastavlja svoj sveštenički posao u boževačkoj crkvi. Redovna nastava u Osnovnoj školi u Boževcu počela je 1920. godine. Nastavu organizuje učiteljski bračni par Antonija i Života Milisavljević. Pored njih dvoje radi još i Hristina Sredojević. Naredne školske godine broj upisane dece se veoma povećao. Ministarstvo prosvete je na zahtev upravitelja škole Živote Milosavljevića odobrilo otvaranje i četvrtog odeljenja. Tada u boževačku školu dolazi Darinka Jovanović. U tom periodu škola je radila u tri zgradice koje su sagrađene pre 50-60 godina. Kako je vreme prolazilo one su postajale sve trošnije i pretila je opasnost od njihovog rušenja. Ratne godine su ovaj problem još više uvećale. Ministarstvo prosvete je opominjalo lokalnu vlast da će, ako se ne napravi nova školska zgrada, zatvoriti školu. Lokalna vlast se menjala, a problem školske zgrade je ostao sve do dolaska na mesto predsednika opštine Lazara Stoilovića 1926. godine. Nova školska zgrada na dva sprata sazidana je 20. novembra 1928. godine. Škola je imala 6 učionica, 4 kancelarije i još nekoliko prostorija. Bilo je to najlepša škola u tom vremenu. Školska 1928/1929. godine je poslednja godina škole sa četiri odeljenja. Do 1938. godine formirana su osam odeljenja sa ukupno 450 učenika. Neposredno pre rat u Boževcu je radilo četiri bračna para učitelja. Početko rata nastaju problemi u pogledu organizacije nastave. Od septembra 1945. godine u Boževcu radi četvororazredna škola sa 6 odeljenja i 6 učitelja. Naredne godine Ministarstvo prosvete donosi odluku o uvođenju obaveznog sedmogodišnjeg školovanja i tada počinje sa radom takozvana progimnazija. Vlada FNRJ maja 1952. godine donosi "Opšta uputstva o školovanju u školama za opšte obrazovanje" kojima se zavodi osnovno obrazovanje u trajanju od osam godina. Tako je škola u Boževcu, kao i sve ostale škole u Srbiji, od 1952. godine počela da radi kao obavezna osmogodišnja škola za svu decu u Srbiji. U narednom periodu škola se susreće sa velikim problemom nedostatka stručnog kadra, posebno u pogledu nastavnika i profesora. Mali broj stručnih ljudi nije mogao da pokrije ogromne potrebe velikog broja škola. Zato su ovaj posao preuzeli na svoja pleća učitelji. Učitelji su, svako prema svojim sklonostima, uzimali po jedan, dva ili više predmeta i predavali u višim razredima narednih dvadesetak godina dok se nije iškolovao potreban broj kadrova za sve predmete. Početkom šezdesetih godina dozidana je škola na spratnom delu sa obe strane. Posle ovih radova, krajem sedamdesetih godina dozidana je savremena kuhinja i tako zaokružen školski objekat. Zub vremena je učinio da je objektu bila potrebna rekonstrukcija. Akcija rekonstrukcije krova i obnove fasade trajala je pune četiri godine. Započeta je 2001. godine, a završila se u leto 2005. tako da je školska zgrada zablistala u punom sjaju. Od sedamdesetih godina nastavu u višim razredima izvode nastavnici, a od devedesetih i profesori. Danas u školi rade profesori razredne nastave u nižim razredima i nastavnici i profesori u višim razredima.