Boževac, ratarsko naselje na rubu Stiške ravnice jedan je od značajnijih trgovačkih i zanatskih centara i raskršća ovog kraja početkom XX. veka.
Prvi podaci o Boževcu datiraju iz 16. veka, tačnije iz jednog Turskog teftera iz 1542 godine, koji je izdala Mađarska Akademija Nauka i koji tada broji 9 domova.
1718 godine Austrija okupira ove krajeve i vrši popis naselja i stanovništva koji otkriva nenaseljenost ovog područja. U tom popisu Boževac broji 11 domova.
Tokom 19. veka počinje intenzivnije naseljavanje mesta. Popis iz 1820 godine registruje 113 domova, a 1844 nesto vise od 185 domaćinstava sa 1305 stanovnika. U to vreme Kučevo broji 124, a Petrovac 152 domaćinstva. Poimenični popis od 13. Jula 1863 registrovaće 261 domaćinstvo. U tom periodu beleže se i prvi doseljenici Novog Boževca, koji će biti i rodonačelnici postojećih reona u selu. To su bili Ćosa, Tuleja, Panteleja, Golub, Avram i Mata.
Krajem 19.veka sve je više trgovačkih radnji, zanatlija i kafana, te tako nastaje potreba da se uradi urbanistički plan centra, radi planskog formiranja čaršije, pijace, izgradnje crkve, ambulante i apoteke.
Odlukom Vlade Srbije, 1896 godine Boževac je proglašen za varošicu, sa pravom organizovanja pijace i velikog seoskog vašara.
1901 godine usvaja se urbanistički plan sela.
Trogodišnja škola počinje sa radom 1842 godine, a prvi svešteni hram datira sa početka 18. veka i u funkciji je sve do kraja 19.veka, kada je 1896 godine završena i osveštana sadašnja crkva Sv. Apostola Tome.
Postojeća zgrada škole otvorena je 1924 godine, a 1964 i 1965 godine, dograđena su joj bočna krila i od tada dobija sadašnji izgled.
Pre prvog Balkanskog rata 1912 godine, Boževac broji 4000 stanovnika, četvorogodišnju školu, poštu, telegraf i lekara.
Između prvog i drugog svetskog rata, Boževac se razvija proizvodno i trgovinski, tako da je proiizvodnja i trgovina stokom bila u punoj ekspanziji. Zemljoradnička zadruga osnovana je 1924 godine a fudbalski klub 1926 godine.
Posle drugog svetskog rata pa sve do 1956 godine Boževac je opštinsko mesto, kada odlukom Vlade Srbije opština prelazi u Malo Crniće. Asfaltni put Boževac-Divan rađen je 1975 godine. Dom kulture završen je osamdesetih godina, iako u njemu već više od 50 godina deluje kulturno umetničko društvo „Branko Radičević“.
U poslednjih 20 godina urađene su velike razvojne akcije od opšteg značaja stanovništva i to komasacija zemljišta, telefonizacija u sopstvenoj režiji građana i izgradnja puteva.
Boževac i dalje izgrađuje infrastrukturu za savremen i normalan život građana.